买房,犹豫就是错过!上海离婚买房挤爆民政局!
Italijanski jezik Toskanski jezik | |
---|---|
lingua italiana, italiano lingua toscana, toscano | |
Izgovor | [ita?ljano] |
Govori se u | ![]() ![]() ![]() ![]() ![]() ![]() ![]() ![]() ![]() ![]() ![]() ![]() ![]() ![]() |
Region | ju?na Evropa |
Broj govornika | 85 miliona ukupno, 64 miliona u EU (2012) |
indoevropski
| |
latinica | |
Zvani?ni status | |
Slu?beni jezik u | ![]() ![]() ![]() ![]() ![]() ![]() ![]() ![]() |
Priznati manjinski jezik u | |
Reguli?e | neslu?beno Akademija dela Kruska (italijanski: Accademia della Crusca) |
Jezi?ki kodovi | |
ISO 639-1 | it |
ISO 639-2 | ita |
ISO 639-3 | ita – uklju?uju?i kodPojedina?ni kod: ita – Italijanski (obi?ni) |
![]() Mapa regiona u svetu u kojima se govori italijanski jezik Slu?beni jezik
Ko-slu?beni jezik
| |
![]() Ve?inski jezik
Manjinski jezik |
Italijanski jezik (italijanski: ?, lingua italiana) je romanski jezik, koji govori oko 62 miliona ljudi, od kojih ve?ina ?ivi u Italiji.
Standardni italijanski temelji se na firentinskom nare?ju. Ima duple (ili duge) suglasnike, kao latinski (za razliku od drugih romanskih jezika, kao francuski i ?panski). Kao kod drugih romanskih jezika, izuzev francuskog, naglasak re?i je razli?it. Pi?e se latinicom.
Italijanski je slu?beni jezik u Italiji i San Marinu, kao i u ?vajcarskim kantonima Ti?ino i Graubinden (Gri?oni). Italijanski je uz latinski drugi slu?beni jezik u Vatikanu, uz slovena?ki je slu?ben i u slovena?kim primorskim op?tinama Koper, Izola i Piran, te se uz hrvatski koristi i u Istri gde ?ivi italijanska manjina. Dosta je ra?iren i me?u potomcima iseljenika u Luksemburgu, SAD i Australiji. Tako?e je ?iroko razumljiv i podu?avan na Malti, gde je bio jedan od slu?benih jezika do 1934. kad ga je zamenio engleski. Mnogo manje se govori u biv?im afri?kim kolonijama Italije, kao ?to su Somalija, Libija i Eritreja.
Italijanski je peti po redu jezik na svetu koji se u?i u ?kolama (nakon engleskog, francuskog, ?panskog i nema?kog).
Istorija
[uredi | uredi izvor]Kao i mnogi nacionalni jezici, italijanski jezik je moderni dijalekt koji se nametnuo kao dominantan jezik regiona koji je mnogo ?iri od njegovog prvobitnog podru?ja. Standardni italijanski jezik je toskanski dijalekt iz okoline Firence, Pize i Sijene. Mogu?e je pokazati da je ovaj jezik oboga?en uticajima jezika Sicilije, Rima i drugih regiona. Toskanski dijalekt se nije nametnuo iz politi?kih, ve? iz razloga kulturnog presti?a. Na ovom dijalektu su stvarali Dante Aligijeri, Fran?esko Petrarka i ?ovani Boka?o, tri najzna?ajnija italijanska pisca kasnog Srednjeg veka. To je tako?e jezik Firence, grada poznatog po lepoti arhitekture i dugoj istoriji prosperiteta. Stoga nije neobi?no da je italijanski jezik vekovima bio me?unarodni jezik kulture i umetnosti. Svi savremeni evropski jezici imaju deo re?nika koji je potekao iz italijanskog, a ti?e se muzike i likovnih umetnosti.
Standardna italijanska gramatika je nastala kasnije, u doba Renesanse. Nju su formalizovali kardinal Pjetro Bembo i bibliotekar i erudita Aldo Manucio sa svojim knji?evnim krugom Azolani (Gli Asolani).
Fonetika i fonologija
[uredi | uredi izvor]Samoglasnici
[uredi | uredi izvor]Italijanski jezik ima 7 samoglasnika.[1]

- [i], primer: isola - [?i?zola]
- [e], primer: mela - [?me?la]
- [?], primer: bella - [?b?lla]
- [a], primer: pane - [?pa?ne]
- [?], primer: rosa - [?r??za]
- [o], primer: sotto - [?sotto]
- [u], primer: fuga - [?fu?ɡa]
Nenagla?eni samoglasnici
[uredi | uredi izvor]Italijanski jezik razlikuje 5 nenagla?enih samoglasnika. Me?u nenagla?ene samoglasnike ne spadaju otvoreni vokali [?] i [?].
Suglasnici
[uredi | uredi izvor]U poljima koja sadr?e dva simbola, prvi odgovara bezvu?nom, a drugi zvu?nom suglasniku.
bilabijalni | labio- dentalni |
zubni/ alveolarni |
prednjonep?ani | zadnjonep?ani | |
---|---|---|---|---|---|
nazalni | m | ? | n | ? | ?* |
plozivni | p, b | t?, d? | k, ɡ | ||
afrikati | ?, ? | ?, ? | |||
frikativni | f, v | s, z | ? | ||
vibranti | r | ||||
lateralni | l | ? | |||
aproksimanti | j | w |
Nazali se asimiluju kada im sledi suglasnik, na primer, kada su ispred velara k ili ɡ, izgovaraju se zajedno kao ?.
Italijanski jezik ima duge i kratke suglasnike (osobina geminacije). Du?ina se mo?e razlikovati kod svih suglasnika, osim ?, ts, dz, ?, ?, koji su uvek dugi, i z, koji je uvek kratak.
Zvu?ni postalveolarni frikativ ? prisutan je samo u pozajmljenim re?ima. Na primer, garage (ɡa?ra??).
Pravila ?itanja
[uredi | uredi izvor]?to se ti?e ?itanja, tu je italijanski vrlo jednostavan.
?itanje se u ovom primeru baziraju na standardnom knji?evnom italijanskom.
- a, à: [a]
- e, é, è: [e?] kada se posle njih nalazi jedan suglasnik
- e, é, è: [?]
- i, í, ì: [i]
- o, ó, ò: [o]
- o, ó, ò: [???] kada se posle njih nalazi jedan suglasnik
- u, ú, ù: [u]
Treba re?i da kada se posle bilo kog suglasnika nalazi jedan ili nekoliko razli?itih suglasnika, suglasnici postaju dugi.
Suglasnici
[uredi | uredi izvor]- c: meko [t??] koje malo zvu?i na ? (ispred e & i)
- c: [k] (u ostalim slu?ajevima)
- f, ph: [f]
- g: meko [d?] koje malo zvu?i na ? (ispred e & i)
- g: [g] (u ostalim slu?ajevima)
- gi: meko [d?] koje malo zvu?i na ?
- gl: [?]
- gn: [?]
- h: [-] ne ?ita se uop?te
- i: [j] posle suglasnika i pre bilo kog drugog samoglasnika
- qu: [kw]
- r: [r]
- s: [s]
- sc: [?] (ispred e & i)
- sc: [sk] u ostalim slu?ajevima
- z: [d?z] (ispred e)
- z: [t?s] u ostalim slu?ajevima
Dvostruka slova se ?itaju kao i da je samo jedno napisano.
Ostala slova i glasovi, sem ovih u pravilu ?itanja, ?itaju se kao i u srpskom.
Klasifikacija i srodni jezici
[uredi | uredi izvor]Italijanski je ?lan italo-dalmatinske grupe, koja pripada italo-zapadnoj grani romanskih jezika, koja je ?lan grupi italskih jezika, koja pripada indoevropskoj porodici jezika.
Srodni jezici
[uredi | uredi izvor]Najsli?niji jezici italijanskom, ako izuzmemo jezike italo-dalmatinske grupe, koji ih je ve?i broj nego stvarno, bili bi ?panski ili portugalski.
Za razumevanje izme?u ?panaca i Portugalaca, ka?e se da Portugalci bolje razumeju ?pance, nego oni njih. Za italijanski i ?panski se ka?e da ako pri?aju sporo, da ?e se me?usobno lako razumeti. Situacija ume da postane slo?enija kada se sve to obavlja u svakodnevnoj komunikaciji.
Dok je italijanski jezik kao ?to je ve? re?eno sli?an (ne identi?an ili jako sli?an) ?panskom ili portugalskom, veoma se razlikuju u izgovoru. Govorniku jedne zemlje bi bila potrebna ve?ba da bi nau?io da razume govornika druge zemlje. Uporedite, npr.:
- ?p. El camaleón adulto más peque?o mide 2 cm de largo y el más grande puede alcanzar fácilmente una longitud de 80 cm.
- port. O camale?o adulto mais pequeno tem 2 cm de comprimento e o maior pode facilmente atingir os 80 cm.
- ital. Il camaleonte adulto più piccolo è lungo 2 cm e il più grande può facilmente raggiungere gli 80 cm di lunghezza.
- Najmanji kameleon, koji je potpuno odrastao je dug 2 cm, a najve?i mo?e lako da dostigne du?inu od 80 cm.
Evo jo? jedne re?enice:
- Najbr?a kopnena ?ivotinja je gepard. Mo?e da ide i do 120 kilometara na ?as.
Zvani?ni status
[uredi | uredi izvor]Italijanski je slu?beni jezik u Italiji (iako su neke teritorije zvani?no dvojezi?ne), u Vatikanu (iako je nominalno slu?beni jezik Svete stolice latinski), u San Marinu, u ju?noj ?vajcarskoj (kanton Ti?ino i ju?ni rub Gri?onija), u obalnom pojasu Slovenije (pored slovena?kog) i u istarskoj regiji Hrvatske (pored hrvatskog). Tako?e je slu?beni jezik Malte?kog reda, kao i jedan od 4 zvani?na jezika ?vajcarske Konfederacije i jedan od 24 zvani?na jezika Evropske unije.
U pro?losti je italijanski bio slu?beni (ili suzvani?ni) jezik, u razli?itim periodima, iu drugim geografskim oblastima: na Korzici do 1859. godine, na Jonskim ostrvima do 1864. godine, u Nici do 1870. godine, u Kne?evini Monako do 1919., na Malti do 1934. Tokom Drugog svetskog rata nakratko je bio slu?beni jezik anektiranih teritorija poput Ljubljanske, Splitske i Kotor; tokom istog sukoba, ili neposredno nakon toga, izgubila je svoj zvani?ni status i na slovena?kim teritorijama Gorica i Kras, na ostrvu Cres i u tada?njim pokrajinama Rijeka i Zadar (Hrvatska), u Albaniji, na Dodekanezu, kao i u Libiji, Etiopiji i Eritreji. Me?utim, on je ostao slu?beni jezik u Somaliji do 1963. godine.
Dijalekti
[uredi | uredi izvor]U Italiji se skoro svi jezici koji se govore pored italijanskog, sa izuzetkom dvanaest jezi?kih manjina priznatih zakonom, generalno defini?u kao italijanski dijalekti uprkos ?injenici da ne poti?u od italijanskog, ve?, paralelno sa ovim poslednjim, umesto toga datiraju nazad na drevne lokalne oblike vulgarnog latinskog jezika. Gotovo svi romanski jezici koji se govore u Italiji smatraju se standardnim jezikom ili dijalektima italijanskog jezika. Jedini pravi izuzeci su sardinski i friulski jezik, koji su zvani?no priznati kao regionalni jezici.
Mnogi italijanski dijalekti mogu se smatrati posebnim istorijskim jezicima.[2] To su na primer: friulski, napolitanski, sardinski, sicilijanski, ligurski, pijemontski, venecijanski, kalabrijski i drugi. Postoje jezici koji se govore u Italiji, i uticali su na italijanski jezik, ali se ne smatraju delom italijanskog: albanski, gr?ki, nema?ki, ladin i oksitanski.
Postoje dijalekti koji dele sna?nu tipolo?ku sli?nost sa italijanskim, dele fonetske karakteristike i me?usobnu razumljivost; ovo je pre svega slu?aj toskanskih dijalekata, iz kojih poti?e italijanski jezik. Iako se govori u Francuskoj, korzikanski je, sa strogo tipolo?ke ta?ke gledi?ta, lingvisti?ki sli?an toskanskom dijalektu, a samim tim i raznim italijanskim. Me?utim, zbog francuskog kulturnog i politi?kog uticaja, vlada Pariza je vi?e od jednog veka odlu?na da odvoji korzikansku kulturu i dijalekt iz italijanske kulturne sfere. Ipak, na ?isto lingvisti?kom nivou, korzikanski dijalekt je i ostaje i na Korzici i na severu Sardinije tipolo?ki sli?an italijanskom u rangu sa toskanskim dijalektima.
Zajedno sa maternjim jezicima koji su povezani sa italijanskim zbog tipolo?ke blizine, postoje dijalekti koji poti?u iz sistema standardnog italijanskog u krajevima u kojima se nije govorio. Ovi dijalekti su se razvili nakon masovne difuzije zvani?nog jezika, po?ev?i od devetnaestog i jo? vi?e od dvadesetog veka. To su akcenti koje je italijanski preuzeo u sredinama u kojima se jo? uvek praktikuje diglosija sa lokalnim jezikom, ili slo?enije fleksije, koje okupljaju preostale elemente koje je ostavio izvorni jezik tih mesta, ?ije odumiranje ide u korak sa procesom jezi?kog pomeranja. Samo ova poslednja kategorija akcenata i fleksija mo?e se povezati sa stereotipom o dijalektu da govori pokvareni italijanski; to je duboka neta?nost kada se umesto toga povezuje sa doma?im dijalektima koji su, ako ni?ta drugo, kao i svaki drugi romanski jezik, lokalna evolucija latinskog jezika, i stoga ne predstavljaju ?pokvarenost“ trenutne standardne varijante. Gore pomenuta varijacija italijanskog se razlikuje dru?tveno (popularni italijanski) i geografski (regionalni Italijani).
Radi se dakle o tome da se italijanskim dijalektima u smislu ?varijanti italijanskog“ nazivaju samo varijacije italijanskog jezi?kog tipa, zasnovane na geografskim i dru?tvenim lokacijama, i doma?i dijalekti bliski standardnom italijanskom. Na italijanskoj teritoriji, dakle, pored italijanskog tipa, identifikovani su i drugi jezi?ki tipovi, koji se sastoje od dijalekata, koji, me?utim, nisu dijalekti italijanskog jezika u strogom smislu (tj. varijante), jer poti?u direktno iz latinskog i razvili autonomiju svog jezi?kog tipa, bez obzira na manje ili vi?e izra?enu unutra?nju koheziju. Svaki tip autonoman od italijanskog i od drugih tipova lingvisti smatraju romanskim jezikom u svakom pogledu i odvojen je od domena italijanskog.
?to se ti?e prepoznavanja, neromanski jezici se lako razlikuju, dok su drugi manje jer se uglavnom nalaze u lingvisti?kom kontinuumu sa sistemom romanskih jezika. Romanski jezici koje je italijanska dr?ava priznala u svojoj autonomiji su sardinski, katalonski, francuski, oksitanski, francusko-provansalski, furlanski i ladinski. Ovi jezici se nazivaju manjinskim jezicima u skladu sa zakonom 482/99, jer se smatra da se odnose na romanske modele izvan italijanske dr?ave (kao ?to su francuski, katalonski, okcitanski i franko-provansalski), ili iz drugih razloga o kojima se ?esto raspravlja (istorijski , autonoma?ki, odsustvo kontinuuma itd.: sardinski, furlanski i ladinski).
Ostali romanski jezici nisu priznati od strane dr?ave, pa stoga ne postoji zvani?na klasifikacija na politi?kom nivou. Lingvisti imaju tendenciju da identifikuju 5 grupa pored sistema toskanskih dijalekata (potonji se u potpunosti odnosi na italijanski).
Gramatika
[uredi | uredi izvor]Italijanski je inflekijski jezik - ?to zna?i da se odnosi me?u re?eni?kim elementima iskazuju promenom re?i, odnosno dodavanjem nastavaka (nastavci za broj, nastavci za vreme za glagole ...).
?lanovi i rodovi
[uredi | uredi izvor]Kao i ve?ina drugih romanskih jezika, italijanski tako?e poseduje 2 roda: mu?ki i ?enski. Treba re?i da se imenice mu?kog roda uglavnom zavr?avaju na -o, a ?enskog na -a. Me?utim, broj i upotreba ?lanova u italijanskom je malo kompleksna.
Evo su odre?eni ?lanovi:
jednina | mno?ina | ||
---|---|---|---|
mu?ki | pre slova
s + jo? jedan suglasnik, pre slova z ili pre slova gn, gli i sci |
lo | gli |
pre samoglasnika | l' | ||
u ostalim slu?ajevima | il | i | |
?enski | pre suglasnika | la | le |
pre samoglansika | l' |
Evo su neodre?eni ?lanovi:
mu?ki | pre slova
s + jo? jedan suglasnik, pre slova z ili pre slova gn, gli i sci |
uno |
---|---|---|
u ostalim slu?ajevima | un | |
?enski | pre suglasnika | una |
pre samoglansika | un' |
Glagoli
[uredi | uredi izvor]Italijanski glagoli se menjaju prema:
- jednoj od dve konjugacije, slaboj i jakoj. Postoji oko 200-300 glagola koji se nepravilno menjaju.
- tri lica: prvom, drugom i tre?em
- dva broja: jednini i mno?ini
- ?etiri na?ina: indikativ, subjunktiv, kondicional i imperativ
- dva roda: aktiv i pasiv; pasiv se deli na stati?ki i povratni.
- tri prosta vremena (presente, imperfetto i futuro semplice) i 3 slo?ena vremena (passato prossimo, trapassato prossimo i futuro anteriore)
U italijanskom se, kao i u ve?ini drugih romanskih jezika, mo?e izbaciti subjekat jer se na osnovu konjugiranog glagola prepoznaje ko je vr?ilac radnje.
Postoje tri grupe glagola u infinitivu. To su oni koji se zavr?avaju na -are, -ere i -ire.
Pomo?ni glagoli
[uredi | uredi izvor]Pomo?ni glagoli u italijanskom su: avere (imati) i essere (biti).
Particip sada?nji (Gerundio)
[uredi | uredi izvor]Particip sada?nji je oblik koji se koristi za opisivanje radnje koja se de?ava istovremeno sa radnjom koja se pri?a u re?enici. Ima ulogu priloga (kao glagolski prilog). Gradi se sufiksima -ante i -ente.
Primer glagola koji se zavr?ava na -are parlare (govoriti): parl- + -ante = parlante
Primer glagola koji se zavr?ava na -ere ili -ire finire (zavr?iti): fin- + -ente = finente
Primer re?enice sa funkcijom priloga: Mentre parlando, capisco meglio (dok govorim, bolje razumem).
Progresivni oblik
[uredi | uredi izvor]Progresivni oblik je oblik prezenta sli?an engleskom present continuous-u.
Primer re?enice: Stiamo mangiando (jedemo).
Particip pro?li
[uredi | uredi izvor]Particip pro?li je oblik koji se koristi za gra?enje pro?log vremena (perfekta i pluskvamperfekta), futura II, kao i pasiva. Ujedno predstavlja i glagolski pridev trpni. Dele se ujedno na mu?ki i ?enski rod.
Mu?ki rod
[uredi | uredi izvor]Primer glagola koji se zavr?ava na -are parlare (govoriti): parl- + -ato = parlato
Primer glagola koji se zavr?ava na -ere vivere (?iveti): vi- + ss + -uto = vissuto
Primer glagola koji se zavr?ava na -ire finire (zavr?iti): fin- + -ito = finito
?enski rod
[uredi | uredi izvor]Primer glagola koji se zavr?ava na -are parlare (govoriti): parl- + -ata = parlata
Primer glagola koji se zavr?ava na -ere vivere (?iveti): vi- + ss + -uta = vissuta
Primer glagola koji se zavr?ava na -ire finire (zavr?iti): fin- + -ita = finita
Pasiv
[uredi | uredi izvor]Povratni
[uredi | uredi izvor]Za povratni pasiv se upotrebljava si i glagol u odgovaraju?em vremenu.
Si vende la pizza (Pica se prodaje).
Stati?ki
[uredi | uredi izvor]Za stati?ki pasiv se upotrebljava pomo?ni glagol essere (biti) i particip pro?li.
Il libro è letto da Marco (Knjiga je pro?itana od strane Marka).
Indikativ
[uredi | uredi izvor]Prezent
[uredi | uredi izvor]-Are grupa
[uredi | uredi izvor]Primer menjanja pravilnih glagola na infitivnoj osnovi -are: parlare (govoriti):
Lice | jednina | mno?ina |
---|---|---|
1. lice | io parlo | noi parliamo |
2. lice | tu parli | voi parlate |
3. lice | lui, lei/Lei (2. lice jednine u formalnom obliku) parla | loro parlano |
-Ere grupa
[uredi | uredi izvor]Primer menjanja pravilnih glagola na infitivnoj osnovi -ere: vivere (?iveti):
Lice | jednina | mno?ina |
---|---|---|
1. lice | io vivo | noi viviamo |
2. lice | tu vivi | voi vivete |
3. lice | lui, lei/Lei vive | loro vivono |
-Ire grupa
[uredi | uredi izvor]Primer menjanja pravilnih glagola na infitivnoj osnovi -ire: dormire (spavati):
Lice | jednina | mno?ina |
---|---|---|
1. lice | io dormo | noi dormiamo |
2. lice | tu dormi | voi dormite |
3. lice | lui, lei/Lei dorme | loro dormono |
Nepravilna promena
[uredi | uredi izvor]Primer menjanja nepravilnih glagola stare (stajati):
Lice | jednina | mno?ina |
---|---|---|
1. lice | io sto | noi stiamo |
2. lice | tu stai | voi state |
3. lice | lui, lei/Lei sta | loro stanno |
Specifi?na stvar za italijanski, izuzev pomo?nih glagola, jeste da su u prezentu nepravilni uglavnom u 2. i 3. licu jednine.
Modalni glagoli
[uredi | uredi izvor]Modalni glagoli u italijanskom su: potere (mo?i), dovere (morati) i volere (?eleti, hteti).
Primer menjanja glagola potere (mo?i):
Lice | jednina | mno?ina |
---|---|---|
1. lice | io posso | noi possiamo |
2. lice | tu puoi | voi potete |
3. lice | lui, lei/Lei può | loro possono |
Glagoli sa povratnom zamenicom
[uredi | uredi izvor]Kao u srpskom i nekim drugim romanskim jezicima, tako i u italijanskom postoje povratne zamenice da se napravi povratni glagolski oblik.
Primer menjanja glagola vestirsi (obu?i se):
Lice | jednina | mno?ina |
---|---|---|
1. lice | io mi vesto | noi ci vestiamo |
2. lice | tu ti vesti | voi vi vestite |
3. lice | lui, lei/Lei si veste | loro si vestono |
Kod takvih glagola nastavak -si je povratna zamenica, zbog ?ega nestaje -e na kraju.
Alfabet
[uredi | uredi izvor]A a | à à | B b | C c | D d | E e |
è è | é é | F f | G g | H h | I i |
ì ì | í í | L l | M m | N n | O o |
ò ò | ó ó | P p | Q q | R r | S s |
T t | U u | ù ù | ú ú | V v | Z z |
Primeri jezika
[uredi | uredi izvor]re? | prevod | standardni izgovor |
---|---|---|
zemlja | terra | ?t???a |
nebo | cielo | ???lo |
voda | acqua | ?akkwa |
vatra | fuoco | ?fw?ko |
?ovek | uomo | ?w?mo |
?ena | donna | ?d?nna |
jesti | mangiare | man??a?e |
piti | bere | ?be?e |
veliki | grande | ?ɡ?ande |
mali | piccolo | ?pikkolo |
no? | notte | ?n?tte |
dan | giorno | ????no |
Sertifikacija italijanskog jezika, CELI
[uredi | uredi izvor]Sertifikati italijanskog jezika potvr?uju stepen jezi?ke kompetencije italijanskog jezika kao stranog. Namenjeni su strancima, kao i Italijanima koji ?ive u inostranstvu (potomci italijanskih emigranata), ali i strancima koji su se doselili u Italiju. Da biste polagali ove ispite nije neophodno da ve? posedujete odre?ene diplome i titule.
Kako bi se ispiti odr?avali i u inostranstvu posredstvom ispitnih centara, Ministarstvo spoljnih poslova je sklopilo ugovor sa Univerzitetom za u Peru?i – sertifikati CELI. Ministarstvo spoljnih poslova Italije priznaje ovaj Univerzitet kao instituciju koje izdaje sertifikate o nivou jezi?kih kompetencija kada je u pitanju italijanski jezik kao strani. Ovaj sertifikat priznat je i od strane Ministarstva prosvete i Ministarstva rada i socijalne politike Italije.
Studije u Italiji
[uredi | uredi izvor]Ministarstvo prosvete Italije priznaje CELI 3 (nivo B2) kao sertifikat koji svedo?i o znanju italijanskog jezika neophodnog za studije u Italiji na italijanskom jeziku.
Ispitni centri
[uredi | uredi izvor]U Srbiji postoje tri ispitna centra:
1) Italijanski institut za kulturu u Beogradu;
2) Internacionalni obrazovni sistem ?Ru?er Bo?kovi?” u Beogradu;
3) ?kola stranih jezika ?Akademija Aleksandrija” u Ni?u.
CELI sertifikat
[uredi | uredi izvor]CELI (Certificati di conoscenza della lingua italiana) je jedan od najpresti?nijih evropskih jezi?kih sertifikata koji je u sistemu kvaliteta ALTE. CELI ispiti (i sertifikati) su u skladu sa evropskim standardima kvaliteta ALTE (Association of Language Testers in Europe) i CEF (Common European Framework) Saveta Evrope.
Nivoi i ispitni rokovi
[uredi | uredi izvor]Sertifikat CELI postoji u ?est nivoa (A1-C2) i ispiti se odr?avaju u tri ispitna roka: u martu, junu i novembru. Ispiti se mogu polagati sa navr?enih 16 godina, a CELI per adolescenti ispit (ispit za u?enike od 13 do 19 godina) postoji u tri nivoa (A2, B1 i B2) i odr?ava se u majskom ispitnom roku u gimnaziji ?Ru?er Bo?kovi?” u Beogradu). Ispiti za u?enike su veoma dobro prilago?eni njihovom uzrastu i zahtevima u okviru nastavnog plana i programa.
Struktura CELI i CELI per adolescenti
[uredi | uredi izvor]Svaki ispit podeljen je na dva dela: usmeni i pismeni.
Pismeni deo ispita sastoji se iz tri dela: razumevanje tekstova ?itanjem, pisanje i razumevanje na sluh. Ispiti traju od sat i petnaest minuta do maksimalnih ?etiri i po sati na najvi?em nivou. Ocene A, B i C su prolazne. Ukoliko se neki deo ispita ne polo?i (usmeni ili pismeni), taj deo se mo?e ponovo polagati u roku od godinu dana. U tom slu?aju pla?a se 70% od ukupne cene ispita. Od B2 nivoa u pismenom delu radi se i leksika.
Usmeni deo ispita A1, A2, B1 sastoji se iz tri dela (li?no predstavljanje, opis fotografije, role play), na nivou B2 postoji i prepri?avanje teksta, nivo C1 zahteva predstavljanje, pore?enje dve fotografije i analizu tabele, a nivo C2 predstavljanje, opis fotografije, prepri?avanje teksta i komentarisanje nekih izreka ili poslovica.
Priprema
[uredi | uredi izvor]Pripremnu nastavu mo?ete poha?ati u sva tri ispitna centra, kao i u mnogim ?kolama jezika. Pripremna nastava nije obavezna, pa se za ispite mo?ete pripremati i sami.
Prijavljivanje
[uredi | uredi izvor]Svi zainteresovani za poha?anje pripremne nastave i/ili polaganje ispita za sertifikat mogu se prijaviti na:
1) Italijanski institut za kulturu: corsilingua.iicbelgrado@esteri.it,
2) Internacionalni obrazovni sistem ?Ru?er Bo?kovi?”: jelena.poznic@boskovic.edu.rs,
3) ?kola stranih jezika ?Akademija Aleksandrija”: na sajtu ?kole.
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Berloco 2018
- ^ ?Ethnologue web reference for Italian”. Ethnologue.com. Arhivirano iz originala 27. 4. 2009. g. Pristupljeno 21. 4. 2010.
Literatura
[uredi | uredi izvor]- Palermo, Massimo (2015). Linguistica italiana. Il Mulino. ISBN 9788815258847.
- Simone, Raffaele (2010). Enciclopedia dell'italiano. Treccani.
- Berloco, Fabrizio (2018). The Big Book of Italian Verbs: 900 Fully Conjugated Verbs in All Tenses. With IPA Transcription, 2nd Edition. Lengu. ISBN 9788894034813.
- Ashby, Patricia (2011), Understanding Phonetics, Understanding Language series, Routledge, ISBN 978-0340928271
- Bertinetto, Pier Marco; Loporcaro, Michele (2005). ?The sound pattern of Standard Italian, as compared with the varieties spoken in Florence, Milan and Rome”. Journal of the International Phonetic Association. 35 (2): 131—151. S2CID 6479830. doi:10.1017/S0025100305002148?
.
- Canepari, Luciano (1992), Il MaPi – Manuale di pronuncia italiana [Handbook of Italian Pronunciation] (на ?езику: итали?ански), Bologna: Zanichelli, ISBN 978-88-08-24624-0
- Hall, Robert A. Jr. (1944). ?Italian phonemes and orthography”. Italica. American Association of Teachers of Italian. 21 (2): 72—82. JSTOR 475860. doi:10.2307/475860.
- Ladefoged, Peter; Maddieson, Ian (1996). The Sounds of the World's Languages. Oxford: Blackwell. ISBN 978-0-631-19815-4.
- Prifti, Elton (2014). ?Enèrgeia in trasformazione: elementi analitici di linguistica migrazionale”. Zeitschrift für romanische Philologie. 130 (1): 1—22. S2CID 142121342. doi:10.1515/zrp-2014-0001.
- Recasens, Daniel (2013), ?On the articulatory classification of (alveolo)palatal consonants” (PDF), Journal of the International Phonetic Association, 43 (1): 1—22, S2CID 145463946, doi:10.1017/S0025100312000199, Архивирано из оригинала (PDF) 2025-08-07. г., Приступ?ено 2025-08-07
- Rogers, Derek; d'Arcangeli, Luciana (2004). ?Italian”. Journal of the International Phonetic Association. 34 (1): 117—121. doi:10.1017/S0025100304001628?
.
- M. Vitale, Studi di Storia della Lingua Italiana, LED Edizioni Universitarie, Milano, 1992, ISBN 88-7916-015-X
- S. Morgana, Capitoli di Storia Linguistica Italiana, LED Edizioni Universitarie, Milano, 2003, ISBN 88-7916-211-X
- J. Kinder, CLIC: Cultura e Lingua d'Italia in CD-ROM / Culture and Language of Italy on CD-ROM, Interlinea, Novara, 2008, ISBN 978-88-8212-637-7
- Treccani Italian Dictionary (iso) (na jeziku: italijanski). it — preko archive.org. (with a similar list of other Italian-modern languages dictionaries)
Spolja?nje veze
[uredi | uredi izvor]- Vikipedija:Transkripcija sa italijanskog jezika
- Italijansko-srpski dvosmerni re?nik i prevodilac teksta Arhivirano na veb-sajtu Wayback Machine (16. jun 2009)
- Univerzitet za strance u Peru?i
- CVCL
- CELI Arhivirano na veb-sajtu Wayback Machine (19. januar 2016)
- Italijanski institut za kulturu u Beogradu Arhivirano na veb-sajtu Wayback Machine (30. mart 2017)
- Internacionalni obrazovni sistem ?Ru?er Bo?kovi?”
- ?kola jezika ?Akademija Aleksandrija”
- CEF
- ALTE